<
Home Sadržaj O autorima








banner

Meteorološki sateliti

Prvi meteorološki satelit TIROS-1 (SAD) lansiran je 01.04.1960.godine, od tog dana atmosfera i procesi u njoj neprekidno su pod nadzorom meteorolških satelita.
Lansirane su serije polarno orbitalnih i geostacionarnih satelita koji neprekidno dostavljaju podatke o stanju atmosfere. Spomenimo samo neke koji su bili ili su još u operativnoj primjeni: NIMBUS, METEOR, METEOSAT. SENTINEL.
Sateliti su opremljeni uređajima za snimanje u vidliivom i infracrvenom dijelu spektra elektro magnetskog zračenja i Synthetic-aperture radarima (SAR) za mjerenje visine valova i visine razine mora. Zemlju obilaze u geostacionarnoj ili (polarnoj-sun-sihronoj orbiti) orbiti sinhroniziranoj sa Suncem - uvijek su u isto vrijeme nad istom točkom na Zemlji.

Geostacionarni meteorološki sateliti nalaze se u ekvatorijalnoj orbiti na visini od 36.000 km a kutna brzina i smjer gibanja jednak im je kutnoj brzini i smjeru rotacije Zemlje. Satelit stoga ostaje prividno nepokretan prema zemljinoj površini. Vidnim poljem pokriva cijelu prema njemu okrenutu površinu Zemlje. Geostacionarni sateliti rotiraju oko osi koja je paralelna osi rotacije Zemlje brzinom od oko 100 okreta u minuti. Da bi se ostvarilo istovremeno pokrivanje procesa u atmosferi planeta Zemlje i procesa u atmosferi potrebno je 5 geostacionarnih satelita, koji su razmješteni u ekvatorjalnoj ravnini iznad Zemlje. Evropska meteorološka svemirska agencija EUMETSAT u orbit ima operativna dva geostacionarna satelita koji se nalaze na 0°.stupnjeva - Greenwich i na 41,5° stupnjeva istočno, pokrivaju Evropu, Afriku Atlantik i Indijski ocean. Osnovni zadatak geostacionarnih meteoroloških sateiita je snimanje površine Zemlje i atmosfere u vidliivom i infracrvenom dijelu spektra. Osim za daljinska istraživanja atmosfere i Zemlje geostacionarni meteorološki sateliti služe i kao repetitiori i releji za prikupljanje podataka s automatskih meteooloških stanica, plutača, oceanoqrafskih i meteoroloških brodova, zrakoplova, slobodno lebdećih balona.

Kao telekomunikacioni sateliti meteorološki geostacionarnio sateliti rade u tri režima:
1. neprekidno prikupijanje podataka sa stanica na zemlji
2. prijem podataka aktiviranjem stanice na zahtiev
3. razmjena podataka između geostacionarnih satelita

Polarno orbitalni meteorološki sateliti obilaze Zemlju na visini od oko 850km, kut inklinacije orbite je 98 stupnjeva a period obilaska Zemlje 100 minuta. Putanja satelita sinhroniziran je sa suncem. Na taj način osmatranje meteoroloških pojava omogućeno je uvijek u isto vrijeme, pa su podaci usporedivi u vremenu. U jednom danu satelit obiđe Zemlju 14 puta. Moć razlučivanja veča je nego u geostacionarnih satelita, ali im je vidno polje manje, te je za obradu podataka potrebno integrirati podatke više uzastopnih orbita. Instrumentalna opremljenost je različita i ovisi o modelu i namjeni satelita. Mjerenja se koriste u istraživanju oblaka, magle, ledenog pokrivača i snijega, istraživanje površinskih voda, visine i smjera valova, visine razine morske površine, temperature podloge, temperatura atmosfere itd.
Osnovni instrument je skenirajući telefotometar, skeniraiuća TV kamera, skenirajući radiometar infracrvenog valnog podrućja i mikrovalni radiometri i SAR radari.

  • Geostacionarni sateliti, nalaze se u ekvatorijalnoj orbiti na visini od 36.000 km i kutna brzina i smjer gibanja jednak im je kutnoj brzini i smjeru rotacije Zemlje.

  • Geostacionarni satelit princip skeniranja izvor EUMETSAT

  • Polarno orbitalni sateliti obilaze Zemlju na visini od oko 850km, kut inklinacije orbite je 98 stupnjeva a period obilaska Zemlje 100 minuta.

  • Polarno orbitalni satelit princip skeniranja izvor EUMETSAT


.
EUMETSAT IC animacija

Klik na sliku animacija IC kanal EUMETSAT
EUMETSAT zračne mase
EUMETSAT zračne mase
Eumetsat kanal vodene pare
EUMETSAT kanal vodene pare

Radar kompozit
EUMETSAT obrađena slika prašina i pjesak

radar kompozit
EUMETSAT infracrvni kanal

Cb nad Jadranom EUMETSAT - zračne mase
EUMETSAT obrađena slika, zračne mase, Cb oblak nad Jadranom

Cb nad Kvarnerom
EUMETSAT obrađena slika, temperatura vrhova oblaka, Cb oblak nad Jadranom

Cb nad Kvarnerom
EUMETSAT obrađena slika, prirodne boje, Cb nad Jadranom

Cb nad Kvarnerom
EUMETSAT IC + radar kompozit


Pogled na Jadran iz satelita METEOSAT


METEOSAT 31.05.2017. EUMETSAT


Polarno orbitalni satelit "trag" snimanja
Polarno orbitalni satelit
Polarno orbiralni satelit, shema

Princip rada

Meteorološki sateliti na palubi nose instrumente koji koriste principe daljinskih istraživanja za prikupljanje podataka. Instrumenti za daljinska istraživanja iz orbite mjere elaktromagnetsko zračenje sustava Zrmlja - Atmosfera u području vidljivog i toplinskog spektra zračenja. Sustav Zemlja - Atmosfera prima elektro magnetsko zračenje od Sunca, dio zračenja se reflektira dio apsorbira a dio rasprši. Atmosferski plinovi ne apsorbiraju kompletno zračenje nego postoje tzv atmosferski prozori u kojima zračenje prolazi neapsorbirano. Površina tla i more apsorbiraju zračenje Sunca i reamitiraju ga u obliku toplinskog zračenja. Važno je zapamtiti da vrijedi zakon sačuvanja energije, to jest da je ukupno zračenje koje padne na Zemlju u svim valnim podrućjima jednako reflektiranom, apsorbiranom i raspršenom zračenju koje sustav Zemlja/Atmosfera emitira u svemir. Instrumenti na satelitima mjere intenzitet zračenja koje sustava Zemlja/Atmosfera emitira. Koriste se senzori koji mjere u valnom području vidljivog i infra crvenog dijela spektra. Plinovi u atmosferi i voda kao osnovni sastojak atmosfere propuštaju neke valne duljine i ta pojava se naziva atmosferski prozori apsorpcije..
Sateliti podatke mjerenja šalju prijemnim postajama na Zemlji, koje ih prosljeđuju u središta za obradu podataka gdje se podaci podvrgavaju kritičkoj kontroli, analiziraju i obrađuju. Obrađeni podaci se geolociraju te im se pridružuje zemljopisna podloga i dostavljaju se korisnicima.

Zračenje Sunca i Zemlje shema
Shema zračenja sustava Zemlja atmosfera
Jason Sentinel
Satelit serije JASON/SENTINEL
RHI
Jason/Sentinel

Prikaz satelitskih mjerenja

Satelitska mjerenja su u raznim valnim duljinama spektra. Fizikalna svojstva oblaka i podloge ogledaju se u različitom intenzitetu izlaznog zračenja koje satelitski senzor prima. Obradom slike mjerenja se prikazuju u različitim bojama, ili kao kombinacij mjerenja različitih kanala primjenom tzv RGB tehnike. Za prikaz podataka nastoji se reproducirati prirodan izgled boja oblaci bijelo, zemlja smeđe i zeleno, more plavo, snijeg i led bijelo.Kod crno bijelih slika u infracrvenom dijelu sprektra valja imati na umu da bijelo prikazuje hladno a tamno i crno toplo.

Geostacionarni i poladno orbitalni sateliti
Geostacionarni sateliti

Raspoznavanje pojava i oblaka na temelju satelitskih podataka

Temperatura vrhova oblačnih sustava, njihov oblik i tekstura osnovni su kriteriji za razvrstavanje oblaka u pojedine klase. Uzastopnim mjerenjem i praćenjem pojedinih oblačnih struktura određuje se smjer i brzina njihovog premještanja, veličina površine koju zauzimaju te procjenjuje intenzitet i vrsta oborine koja je povezana s oblacima. Područja pokrivena maglom i niskom slojevitom naoblakom razaznaju se na slikama ako nisu sakrivena slojevima viših oblaka (satelit "gleda" odozgo). Na temelju razvoja i brzine premještanja prognozira se daljnji ravoj vremena. Korištenjem raznih valjnih duljina mjerenja dobivaju se specijalizirane podloge koje omogućavaju razaznavanje dima, pjeska i prašine koju nosi vjetar, područja pokrivena ledom i snijegom. Oblaci i pojave prikazuju se paletom boja primjenom tako zvane pseudo kolor metode prikaza U crno bijelim ili sivo bijelim prikazima važno je imati na umu da su svjetle boje hladne površine, na primjer visoki oblaci, a tamne boje toplo, na primjer površina mora ili kopna.

razina mora

Promjena visine razine mora
radar 3D
GOES vidljivi spektar
radar za brodice
Satelitska slika prve tropske ciklone, uključena prizemnaanaliza
©® 2014. zabranjeno umnažanje i kopiranje bez dozvole
Document made with KompoZer
     
  Meteorološki elementi        Meteorologija Jadranskog mora        Home    O autorima