Osobitosti vjetra na Jadranu važne za nautičare, a posebno jedriličare

Nakon upoznavanja s vjetrovima Jadranskog mora neophodno je upoznati se i s osobitostima pojedinih vjetrova i njihovog korištenja za sigurnu plovidbu. Potrebno je znati kako se vjetar ponaša oko rtova, kako i gdje se kanalizira vjetar, gdje dolazi do vrtloženja  vjetra.

Jedno od osnovnih svojstava vjetra  kojeg moraju biti svjesni svi nautičari je da je brzina vjetra na obali znatno manja nego na moru.

Nautičar može na osnovu procjene vjetra u luci donesti pogrešnu odluku isploviti iz sidrišta ili luke po vjetru koji ne izgleda jak i opasan. Na moru će naići na znatno jači vjetar. Također zatečen jakim i opasnim vjetrom na moru nautičar će dobro učiniti ako potraži zaklonište u luci ili sidrištu koje i nije najzaštićenije, svjestan u toj prilici da je i takva luka ipak luka.

Premještanjem ciklona od zapada prema istoku premješta se i čitav sistem vjetrova i nautičar ih doživljava kao promjenu vjetrova s određenim pravilnostima u promjeni tipa vremena.  Za nautičara ma koliko da je važno poznavanje vremena u području plovidbe, još je važnije poznavanje promjene vremena, jer na tome zasniva planiranje plovidbe, izabire rute, luke, sidrišta i zakloništa. Na prednjoj toploj strani ciklone puše jugo, topli i vlažni vjetar jugoistočnog smjera, a na stražnjoj hladnoj strani pristižu hladan polarni zrak, koji se zbog velike termičke razlike između hladnog zaobalja i toplog mora preko primorskih planina ruši ka moru i poprima obilježja hladnog i suhog katabatičkog vjetra poznatog kao bura. Premještanjem ciklone prema jugoistoku nastaje jugo, a sa sjevernog Jadrana bura zahvaća čitavo Jadransko more.

Ciklona na Jadranu s toplom i hladnom frontom te frontom okluzije. Cirkulacija u smjeru suprotnom od kazaljke na satu.

Ovisno o tome dali središte ciklone prolazi preko broda ili luke, južno i sjeverno od njih vjetrovi se različito manifestiraju, a s tim i pripadajući tip vremena. Različito se manifestira vjetar ako brod plovi iz južnog ka sjevernom Jadranu, kada putuje u susret cikloni, od slučaja kada brod plovi iz sjevernog ka južnom Jadranu s ciklonom.

U prvom slučaju , kada brod plovi u NW kursu u susret cikloni promjene vjetra i pripadajućeg tipa vremena su brže, a kada plovi u SE kursu - s ciklonom promjene su sporije.

U zimskom razdoblju centar jadranskih ciklona sa središtem nešto sjevernije od otoka Palagruže podržava vjetrove ciklone, pa su na južnom Jadranu učestaliji i jači topli i vlažni južni , a na sjevernom Jadranu češći  su i jači hladni i suhi sjeverni vjetrovi - obično bura.

ciklona S Jadran ciklona N Jadran

Primjer promjene smjera vjetra premještanjem ciklone duž osi jadranskog mora.
Središte ciklone označeno je slovom C - (klik mišem ili dodir prstom i premjestit će se ciklona)

Ploveći u NW kursu prema sjeveru u susret cikloni, sve dok je u zahvatu prednjeg sektora ciklone, brodica će se nalaziti u povoljnijem sektoru za plovidbu, s vjetrom u kursu. To je zacijelo najvažnije za jedriličare, ali nije od manje važnosti ni za motorne čamce. Približavanjem centra ciklone jugo pojačava, pa dosiže najveću jačinu nešto ispred centra ciklone, nekih 60 do 100 milja. Kako jugo puše konstantno iz približno jugoistočnog smjera duž Jadrana, ono stvara valove, koji bez nailaska na prepreke nakon 24 sata narastu 2 do 3 metra visine, plovidba za brodice je sve teža.
Približavanjem centra ciklone stalno se i još brže spušta tlak zraka, raste vlažnost i temperatura zraka, oblačnost se povećava, a baza oblaka se sve više spušta, oborina je na periferiji slaba a približavanjem središta sve obilnija, dok se vidljivost sve više pogoršava.
Kad se približi centar ciklone, tlak zraka prestaje padati, vjetar brzo i naglo mijenja smjer, temperatura se  brzo smanjuje, na nebu se kida naoblaka i pokazuju se veće vedrine, a vidljivost se osjetno poboljšava.
Približavanjem stražnjeg dijela ciklone , tlak zraka počinje rasti, naoblaka poprima kaotičan izgled, temperatura se još više smanjuje. Stražnji dio ciklone sadrži prodor hladne fronte na liniji sukoba toplog južnog i hladnog sjevernog zraka.


Prolazom centra ciklone preko, sjevernije ili južno od broda ili luke, vjetar naglo mijenja smjer od juga u smjeru kretanja Sunca  prema S i SW a zatim ka W i NW, ili suprotno od kretanja Sunca prema E, NE, N do NW.

Svakako ono što je najvažnije za nautičare, nagla promjena vjetra s juga prema SW i W je najteža , jer stvara valove koji s već razvijenim valovima juga tvore ukrižano more. Ono je neugodno, teško i opasno za plovidbu brodica. To su jedina dva vjetra jugo iz SE i lebić iz SW kojima se smjer puhanja razlikuje za 90 i kojih se valovi slobodno razvijaju vrlo brzo tvoreći ukrižano more od kojeg se  brodice mogu zaštititi jedino ploveći unutrašnjim kanalima i u otočnom području u zaklonu otoka.

Prema tome stražnja polovina ciklone je za brodice koje plove u NW kursu nepovoljna i opasna, s nepovoljnim vjetrovima za jedrenje jer dolaze u pramac pa su primorane križati.

Prolazom hladne fronte za  nautičare nastupa najdelikatnije vrijeme, jer se manifestira jakom naoblakom vertikalnog razvoja često kaotičnog izgleda iz koje pada intenzivna kiša najčešće u obliku pljuskova, s jakim udarima hladnog vjetra, nastaje ukrižano more, ponekad je praćena grmljavinom. Prolaskom oblaka vertikalnog razvoja naoblaka se kida i pojavljuju dijelovi vedrine.
Konačni prelaz ciklone karakterističan je po postupnom rastu temperature zraka, slabljenju sjevernih vjetrova, smanjenju oblačnosti, konačnim prestankom kratkotrajnih pljuskova , vedrini neba.

U povećanoj aktivnosti ciklona, obično u kasnu jesen, i po nekoliko se ciklona nadovezuje jedna na drugu, što traje i po nekoliko dana s vrlo kratkim vremenskim razmacima kratkotrajnog poboljšanja koja su pomorci na jedrenjacima koristili za sušenje jedara i odjeće što neće biti na odmet ni nautičarima. To vrijeme se po tome nazvalo "šugavela".

Ploveći u SE kursu od sjevera prema jugu skupa s ciklonom, brodica će donekle pratiti pomicanje ciklone, i ako se ciklona ne zaustavi pa za kraće vrijeme stacionira, što nije baš rijedak slučaj, stalno će se nalaziti u njenoj stražnjoj hladnoj zoni. Jedrilica će moći jedriti sa povoljnim ali hladnim vjetrom i neverama. 
Za takvo jedrenje i plovidbu uopće kaže se da je "jedrenje na cikloni". Mora se priznati da je to dopušteno samo vještim posadama, osobito ako plove na južnom dijelu stražnje strane ciklone.

U odnosu na putanju ciklone, brod se može naći sjeverno ili južno od nje. Ako ciklona prolazi južnije od položaja broda, jugo će postupno skrenuti na istočnjak - levanat,  a potom na buru. Ako ciklona svojom putanjom prolazi sjeverno od položaja broda ili luke, jugo će ubrzo skrenuti na južni, pa jugozapadni smjer, a zatim na zapadni. Za nautičare je od najveće važnosti da pravodobno predvidi i osjeti ovu promjenu, a to stvarno i nije teško. Pogrešna procjena skretanja juga na buru ili lebić redovito donosi velike neugodnosti pa i opasnosti. Svakako, takav promašaj bolje je i lakše ispaštati u plovidbi na otvorenom moru, nego u pogrešno odabranoj luci ili sidrištu, jer ima luka koje su vrlo neugodne za lebića (Splitska luka, Komiža, sve luke na zapadnoj obali Istre), jer upravo  luke , sidrišta i uvale zaštićene od bure i juga otvorene su i nezaštićene od lebića.

Anticiklone nad Jadranom prouzrokuju obično lijepo vrijeme sa slabom naoblakom ili  vedro vrijeme, temperatura  je jednaka ili je malo viša od sezonskog srednjaka zbog pojačane insolacije, a tlak zraka veći od 1013 hP , odlikuje se laganim vjetrovima promjenljiva smjera na otvorenom moru, a uspostavljenim režimom sezonskih i dnevnih vjetrova uz obalu - s mora na kopno i s kopna na more. 
Na periferiji anticiklone može biti i lijepo i ružno vrijeme, jer se na rubu anticiklone mogu stvoriti jezgre sekundarnih ciklona iz susjedne ciklone ili zbog toga što hladnije zračne mase budu privučene od vjetrova iz vanjskog pojasa nad područjem koje je toplije, kao što je slučaj kada sa zapada nad Jadran prodre istočni rub azorske anticiklone.
Utjecaj anticiklone na vjetar na Jadranu najdjelotvorniji za nautičare je kada se nad susjednim europskim kopnom stvori anticiklona, a na Jadranu i susjednim morima formira ciklona. Na taj način podržana je cirkulaciju hladnog zraka s kopna prema moru.

Cirkulacija u anticikloni - u smjeru kazaljke na satu

Najveće razlike u smjeru, jačini i trajanju vjetra su u priobalju. Bilo da vjetar puše s kopna ili mora, koso ili okomito na obalnu liniju, najveće razlike nastaju zbog orografije obale.

Vjetar utječe na strujanje mora tako da uslijed utjecaja vjetra može brzina morske struje porasti iznad uobičajene. Budući da je jadranska obala ponegdje niska kao u zapadnoj Istri, kod Zadra, Biograda i Šibenika, a ponegdje manje - više visoka i strma, kao u Kvarneru i Riječkom zaljevu, Velebitskom kanalu, od Trogira do Stona posebice u Makarskom primorju, u kanalu Malog Stona, Pelješkom, Mljetskom i Koločepskom kanalu, Župskom zaljevu i zaljevu Boke Kotarske te u Crnogorskom primorju do Ulcinja vjetar s kopna i vjetar s mora ima različite odlike.

S kopna na istočnoj obali pušu Jadrana tramuntana, bura i kopnenjak-noćnik, ponegdje i levanat. Bura i tramuntana su hladni i jaki vjetrovi, a levanat i kopnenjak-noćnik umjereni i slabi topliji vjetrovi. S obzirom na razvedenost obale ovi vjetrovi dolaze s manje više ravne obale, iz uvala i zaljeva ili sa strane rtova. Svaki vjetar s kopna ovisno o strmini obale spušta se strmo od vrhova planina prema površini mora ili dolazi položeno iz ravnica i kanjona rijeka.

Za bure se hladan zrak preljeva preko primorskih planina i sedla među njima pa kroz drage i kanjone stiže do mora rušeći se na morsku površinu u udarima. Uz strme i visoke obale udari - zapusi bure dolaze koso pa i okomito odozgo, udaraju o površinu i šire se na sve strane. Za jedrilice to je najneugodniji vjetar, jer dolazi iznenadno, sad s jedne sad s druge strane. Između nekoliko uzastopnih udara kratko zavlada tišina, pa jedrilica izgubi brzinu i potpuno nespremno dočeka udar vjetra, koji zbog toga dvostruko više naginje jedrilicu nego što bi ju inače nagnuo.  Smjena udara vjetra s jedne pa s druge strane , te dvostruko veće naginjanje opasno je, zahtjeva maksimalan oprez, pa je najbolje izbjeći uzobalni pojas u kojem se ruše udari vjetra. Inače u tom dosta uskom pojasu nema formiranih valova. Valovi nastaju nešto dalje od obale gdje vjetar puše položenije i ima stalniji smjer i jačinu. Bura se pušući sa sedla, iz draga, uvala i zaljeva širi lepezasto po morskoj površini. Kanalizirana, ona je najjača u uvali, a slabi dalje od nje. takva je bura u Velebitskom kanalu kod Makarske (Vrulja), u Pelješkom kanalu, u zaljevu Žuljana i u Mljetskom kanalu te u Boki Kotarskoj i u Crnogorskom primorju. Dobacivanje zapuha - udara bure je time dalje što je obala strmija, a planina viša.

Jedrenje je u obalnom pojasu u kojem se vjetar ruši teško i opasno zbog iznenadnog nailaska te česte promjene smjera i jačine vjetra. Zato je pravilo da se jedri tim dalje što je obala viša i strmija. Međutim svi motorni čamci u tom pojasu su sigurniji, što su bliže obali to su sigurniji.

Pored uvala i zaljeva iz kojih se bura ruši strmo od sedla prema površini  mora kao u Vrulji kod Makarske  i manjim uvalama u Velebitskom kanalu, zaljevu Žuljana jedriti u luku od uvale, a pored uvala i zaljeva iz kojih bura puše položeno, kao kod Senja, gdje izostaju strmi udari, može se jedriti i u ravnom kursu. Međutim treba imati na umu da se iz svih uvala i zaljeva vjetar pri površini mora širi lepezasto i da je najjači u neposrednoj blizini uvale, pa je bolje jedriti dalje nego bliže uvali.

Suprotno tome motorni čamci, osobito gumeni i drugi gliseri trebaju ploviti što bliže uz  obalu.

Uvijek je vjetar iz uvala jači nego uz ostali dio obale. To jedriličari obilno koriste. I kad uz obalu nema vjetra, noću iz ovala i draga s kopna puše lahor i povjetarac, Udaljavanjem od uvala vjetar sve više slabi.

Što je uvala više uvučena u kopno ili otok i što je prostranija to je vjetar izrazitiji, postojaniji i dopire dalje od uvale prema moru. Jači je u sredini uvale, a slabiji prema stranama. Tako je najčešće uz obalu kopna ljeti i to noću, ali i u zavjetrinskoj strani otoka danju za smorca-maestrala i juga. Ako na moru nema vjetra noću će vješti jedriličar ploveći što bliže obali kopna i otoka i od uvale do uvale loviti lahore i povjetarce s kraja. Iako pri površini mora ne da naslutiti ni dah vjetra, gornji dijelovi jedra, osobito lagani spinakeri gonit će jedrilicu k cilju.

Usidrenu brodicu vjetar s kraja potiskuje iz uvale i sidrišta. Kako je morsko dno zakošeno i od uvale raste dubina mora, za jaka vjetra, ako se sidro nije dovoljno ukopalo i zapelo, sidro počne "orati" tj. povlaćiti po dnu i u sve veće dubine. Ako budnost posade izostane, brodica može biti lako zanesena iz sidrišta. To je osobito opasno noću, pa povremeno treba nadzirati položaj na sidrištu i radi sidra.

Rtovi razdvajaju vjetar. Zato je vjetar s kraja uz rtove najslabiji, ali i vrlo različitog smjera. Zbog toga su rtovi poznati po nagloj promjeni brzine i smjera vjetra.

Motorni čamci i gliseri trebaju ploviti što bliže rtu a jedrilice nešto dalje od njega. Ne treba zaboraviti da se i valovi ponašaju kao i vjetar, pa se na rtovima sukobljavaju živi valovi vjetrova s jedne i druge strane rta i tvore ukrižane valove, nepogodne za plovidbu brodica. Po takvom strujanju vjetra oko rtova poznati su rt Savudrije za juga, rt Kamenjak i rt Ploča za bure.


Zasjenjenje i vrtloženje vjetra s kopna

Uz rub obale stalni vjetar zbog prepreka gubi na brzini. Udaljavanjem od obale postupno vjetar povećava brzinu i na stanovitoj daljini od nje ponovo puše ranijim brzinama, pa i većom od one na kopnu. Što je obala strmija odnosno što su prepreke više to je pojas smanjene brzine vjetra veći. Jedrilice s nižim jarbolom blizu obale ostaju bez vjetra, a one s višim jarbolom s gornjim dijelom jedara zahvaćaju strujanje zraka. Računa se da se smanjenje brzine vjetra proteže u pojasu uz obalu širokom kao četverostruka visina prepreka uz obalu, ali se često proteže i na većoj daljini, što prosječno iznosi oko 500 metara. Još jedna osobina vjetra s kopna važna je za jedriličare , to je skretanje vjetra u okomiti smjer u odnosu na obalnu liniju. Uz rub obale vjetar koji dolazi koso s kopna prema moru skreće u smjer potpuno okomit na obalu.
Vrtloženje vjetra s kopna nastaje u zavjetrini obale kod svih vjetrova, a najviše za bure. što  je obala viša i strmija to je vrtloženje veće i proteže se dalje od obale.
Zbog vrtloženja uz strmu je  obalu vjetar često protivnog smjera od vjetra na moru. U pojasu vrtloga vjetar često mijenja i smjer i brzinu, spušta se iz visina pa ga se teško uočava.

S mora na istočnoj jadranskoj obali puše ljeti smorac - maestral, a kroz čitavu godinu jugo, lebić i ponenat. Dolazeći s mora ti vjetrovi izravno stižu do obale ili  prije obale dolaze na prepreke otoke pred obalom. Približavajući se otocima i obali kao prirodnim preprekama, zračne mase udaraju o obale, uzdižu se i penjući prelaze preko otoka i primorskih planina te se kanaliziraju u uzduž obalnim kanalima i sabijaju uz privjetrene strane. Pri tome se javlja vrtloženje i skretanje vjetra koje ima za posljedicu promjene smjera i brzine vjetra.

Vrtloženje i odbojni vjetar

Vrtloženje i odbojni vjetar nastaju uz strme obale kada vjetar dolazeći s mora udari o obalu. Privjetreno vrtloženje je tim veće što je vjetar jači , a obala viša i strmija. Povratni vjetar ili odbojni vjetar nastao vrtloženjem dosiže od obale upravo toliko koliko je obala visoka, a podizanje zraka počinje na daljini od obale koja iznosi devet visina prepreke.

Prelazeći preko otoka danju za sunčana vremena vjetar s mora podignut je zbog utjecaja prepreke ali i zbog uzdizanja toplog zraka iznad otoka. Uzdizanje počinje nešto dalje od otoka i obale.  U kanalu između otoka i obale vrlo je različita raspodjela vjetra. U zavjetrini otoka je veći pojas tišine ili slabih vjetrova, a uz obalu kopna je nešto uži pojas slabog vjetra. U sredini kanala i bliže obali kopna puše postojan vjetar.

Prilazeći obali na devet visina prepreke zrak se počinje dizati, a ispod uzdižućeg sloja zraka nastaje pojas slabijeg vjetra i tišine, pa jedrilice ostaju bez vjetra, i to u pojasu odbijenih valova od obale te je preporuka izbjegavati jedrenje uz takvu obalu.

Važna osobina vjetra s mora prema kopnu je da vjetar dolazeći koso prema obali skreće okomito na nju, a zatim nastavlja puhati ranijim smjerom.Vjetar koji dolazi okomito na obalu sabija morsku vodu u uski priobalni pojas i tako način pojačava morsku struju uz obalu. Ta je pojava naročito izražena za juga. Jedriličarima je to korisno saznanje, jer jedreći po jugu će povećati brzinu jedrilici ako prema sjeveru plove bliže obali, a ako plove prema jugu udaljavanjem od obale izbjeći će nepovoljno strujanje mora uz obalu.

Na istočnoj obali Jadranskog mora bogatoj kanalima koji se protežu u smjeru protezanja obale, to jest u smjeru SE-NW, a ponegdje  kao u srednje dalmatinskom akvatoriju u smjeru E-W, izraženo je usmjeravanje ili kanaliziranje vjetra. Ako vjetar puše uzduž kanala otoci i kopno usmjeravaju zračnu masu u kanal. Tako način u kanalu puše jači vjetar nego u okolnom moru. Najjači je vjetar u sredini kanala a prema obalama brzina mu se smanjuje što ima za posljedicu da su i valovi u kanalu strmiji i življi. Vjetar u kanalu usporava ili ubrzava morske struje. Za juga i maestrala koji redovito pušu uzduž kanala stvaraju se znatno brže struje nego što su uobičajene kad vjetar ne puše. Ako morska struja dolazi ususret vjetru stvaraju se kratki i strmi valovi, a kad ide s vjetrom valovi su manji nego inače.

Vjetar se na privjetrenoj strani otoka razdvaja a na zavjetrinskoj strani ponovo spaja, Uz obalu otoka vjetar je slabiji a dalje od obale jači. U zavjetrinskom dijelu su vrtloženja. Uz rtove dolazi do pojave slabljenja vjetra uz rt, tako da je vjetar nešto dalje od rta jači. Uz strme i visoke otoke i rtove to je izraženije  nego uz niske.

Kod rtova, slično vjetru nastaju i jače morske struje. Ako im se smjer kretanja podudara sa smjerom vjetra struje su uz rt znatno jače nego obično. Virovi struja na rtovima su neugodni za plovidbu, zato rtove treba zaobilaziti na sigurnoj daljini. Što je more uz rt pliće struje su veće pa niske rtove pred kojima su male dubine treba zaobilaziti sa veće daljine.

Ako na moru i nema postojanog vjetra, za lijepa vedra vremena vješti će jedriličar iskoristiti vjetar što nastaje ispod oblaka lijepa vremena, Cumulusa. Prateći oblake treba izbjegavati zadržavanje ispod njih, jer tu prevladava uzlazno strujanje, pa vjetra nema. Za postojana vjetra kada se nad morem stvaraju Cumulusi vjetar je jači između oblaka, dok ispod oblaka vladaju tišine.  Na otvorenom dijelu Jadrana ljeti je danju nešto slabiji maestral, nego uz obalu, ali redovito duže traje pa i puše kroz čitavu noć. Redovita je pojava predveče je da maestral u unutarnjim kanalima jenjava a u vanjskim kanalima još uvijek puše.

Škura bura Rabac