Oluje na Jadranu

Samo u zimskom razdoblju od konca Listopada pa do konca Ožujka povremeno na Jadranu zapušu i jači vjetrovi kao što su bura i jugo. Trajanje olujnih vjetrova je kratko, a nastup postupan - osim bure - koja nastaje iznenada i puše odmah velikim intenzitetom.

Primjer naglog i mahovitog karaktera bure je prikazan  anemogramom bure s automatske postaje Prizna DHMZ-a. Registracija 08. do 11.12.2014. Nagli i mahoviti početak bure, te isto tako nagli završetak.  Crveno je smjer vjetra, plavo brzina vjetra.

Ljeti od početka Travnja sve do kraja Listopada prevladavaju slabi i blagi vjetrovi i tišine samo za kratko pojačani bilo zbog kratkotrajnog juga ili bure, ali je njihovo trajanje i snaga mala. Ljeti prevladavaju blagi i lagani vjetrovi s mora najčešće od 3 do 4 Bofora, rijetko 5, a sasvim izuzetno na otvorenom moru jačine 6 Bofora. Vjetar se uglavnom javlja od 9 do 10 ujutro do 18, 19 sati navečer. Noću s kopna puše slab vjetar. Između ovih vjetrova redovito su tišine. Ljeti tišine potraju i po nekoliko dana. Pod kraj ljeta naiđe i po koja nevera, koja najčešće završi burom, koja traje 1 a rijetko 2 i 3 dana.

Za praćenje oluja na Jadranu u realnom vremenu optimalno je korištenje meteoroloških radarskih podataka, kao i podataka o električnim izbojima - munjama.

Meteorološki radari na Jadranu za sada pokrivaju njegov sjeverni dio, i to C band radari meteorološke službe Slovenije (ARSO)  i C band radari meteoroloških službi Italije. Mali dio sjevernog Jadrana pokriven je S band radarima meteorološke službe Hrvatske radarski centar Bilogora (DHMZ), x band radarom smještenim na zgradi Sveučilišnog Campusa u Rijeci (još nije u operativnoj razmjeni) te x band radara smještenog na Žarkovici iznad Dubrovnika, koji je postavljen u sklopu realizacije međunarodnog projekta Europske unije ADRIARadNet.
Električni izboji - munje mjere se s više senzora. Postupak je temeljen na pojavi da je električni izboj ujedno i izvor zračenja u području radio valova, bilježi se trenutak izboja pa se trigonometrijskim metodama određuju lokacije električnog izboja. Popularne aplikacije su karte munja ATDNET/DHMZ i Blitzortung org.

Iako su rijetke zbog njihove brze i za nedovoljno upućene iznenadne pojave te učinke na moru i opasnosti koja od njih prijeti i onima na pučini i onima u luci ili sidrištu od prvorazrednog je značaja raspoznavati njihove znake nastanka i razvoja.

Pod olujom i neverom podrazumijeva se nevrijeme kod kojeg se svi meteorološki elementi manifestiraju u svojem najvećem intenzitetu ali u kratkom vremenu:

Za nautičara je najvažnije da pravodobno otkrije oluju i neveru, kako bi mu ostalo dovoljno vremena da izabere najpovoljniju rutu i sigurnu luku ili sidrište u kojem će se skloniti. Na otvorenom moru ili daleko od sigurnih luka, nautičar će spremno dočekati oluju tako da će pripremiti posadu i brodicu. U luci pred neveru brodica se nikad ne ostavlja bez nadzora, privezuje se dodatnim privezima, najbolje u četverovez s glavnim sidrom pojačanim pomoćnim.

Oluje i nevere su češće zimi nego ljeti, a češće se pojavljuju na sjevernom nego na južnom Jadranu. Po svom postanku oluje mogu biti dinamičke ili frontalne ili termičke unutar zračne mase. Za prve je češći naziv oluje a za druge nevere. Frontalne oluje se prostiru na znatno većem prostranstvu i u svim godišnjim dobima, dok se nevere stvaraju na manjem prostoru i isključivo ljeti. Rijetke su zimske nevera, ali globalnim zagrijavanjem javljaju se u svim godišnjim dobima. Ponekad se za slabije izražene nevere upotrebljava naziv neverin.

Frontalne oluje nastaju na hladnoj fronti tako da hladan zrak prodirući u obliku klina podvlači ispod toplog zraka i potiskuje ga u vis velikom brzinom. Topli zrak se naglo hladi, vodena para kondenzira i dolazi do oslobađanja unutarnje energije koja pojačava efekt dizanja zraka i dolazi do stvaranja olujnih oblaka Cumulonimbusa.

Za umjerena juga, vedrog neba i sve toplijeg zraka, sa zapada se prema istoku kreću visoki oblaci ispod kojih je tmurna oblačnost. Ispod visokih Cirrusa i Cirrostratusa, iznad zida zgusnutih Cumulusa ukaže se tamna oblačina i poput valjka nadire od zapada prema istoku. Ispod te oblačine je siva jednolika zavjesa što predstavlja gustu kišu koja obilato pada iz zadnjeg dijela oblačine. Tamna oblačina prijetećeg izgleda približava se velikom brzinom a u samoj se oblačini ubrzo uočava živo gibanje. Pred njom se stvaraju raskidani oblačići koji jure prema njoj. Približavanjem oblačine vjetar polako slabi i kad oblačina dođe poviše brodice potpuno utiša, pa odjednom svom silinom oluje udari vjetar iz suprotnog - zapadnog do sjeverozapadnog smjera. Temperatura se zraka naglo snizi i za desetak stupnjeva. Zatim sijevne i zagrmi par puta i udari jaka kiša često s krupom ili tučom. Pljusak kratko traje deset do dvadeset minuta a zatim kako je naglo došao tako i naglo prestaje. Nakon prelaska oblačine razvedri , a od pojave do prestanka oluje protekne kratko vrijeme, često sat ili dva. Nagli udar vjetra iz suprotnog smjera stvara kratke strme valove jaki pljusak kiše ih znatno ublaži. Nagli okret vjetra od S i SE na SW i W za kratkog trajanja oluje može biti opasan za brodicu na nesigurnom sidrištu ako položaj sidrenja i sidro nisu dobro odabrani. Smanjena vidljivost, nagli udari vjetra, pljusak kiše s krupom te sijevanje i grmljavina djeluju zastrašujuće, međutim poznavanje razvoja i djelovanja oluje omogućuje da se i taj bijes vremena razmjerno sigurno prebrodi. Od prvih znakova do udara oluje obično protekne svega sat vremena što je dovoljno za nautičara da poduzme nužne mjere sigurnosti.

za topla i pretežno vedra vremena s umjerenim južnim i jugoistočnim vjetrom bez znaka za naglu promjenu vremena,
pojava visokih oblaka Cirrusa i Cirrostratusa sa zapada, 
brzo nastajanje zida naoblake koja se spušta prema moru prvi su znaci približavanja oluje.
Iz jednolične naoblake probijaju se valjkasti tamni Cumulonimbus, zatim južni vjetar slabi pa utišava,
tlak zraka najprije slabo a pred oluju naglo počinje padati.

nagli prestanak olujnog vjetra i pljuskova kiše,
tlak zraka naglo raste,
nad zapadnim dijelom horizonta dolazi do razbijanja naoblake i pojave vedrine.

Lokalne oluje nastaju na razmjerno malim prostorima, do 10 milja. Traju kratko, ponekad i desetak minuta. Nastaju u ljetnom razdoblju, pri jednolikom tlaku zraka - bezgradijentnom polju, kada je neuobičajeno toplo - sparno i vlažno uz jaku i dugotrajnu dnevnu insolaciju, obično poslijepodne i predvečer a rijetko noću na sjevernom su Jadranu češće. Od ušća rijeke Po i venecijanske obale često se prebacuju na zapadnu obalu Istre. Ljeti u tom području ima do 5 nevera mjesečno, dok na srednjem Jadranu ima 2 do 3 a na južnom 1 do 2 nevere mjesečno. Češće su u ranim poslijepodnevnim satima nad obalom i otocima, dok se nad otvorenim morem javljaju noću i u ranim jutarnjim satima, kada je morska površina razmjerno toplija od okoline.

Nebo je pretežno vedro s po kojim Cirrusom. Ujutro se već na granici mutnoće koja je u međuvremenu nešto potamnila pokažu oblačići ili se iz nje pokazuju glave Cumulusa. Oblaci se sve više zaobljuju i rastu, granice im se prema dolje gube u mutnoći a prema gore rastu u cumulonimbuse. Nad cumulonimbusom se javlja nakovanj ili perjanica i počinje sijevanje. Brzina vjetra je u neveri obično veća od 30 čvorova i često dosiže i brzinu od 60 čvora.

Pomorska meteorološka služba u svojim obavijestima upozorava na mogućnost postanka neveri te pojavu i razvoju nevera u pojedinim područjima. Međutim za nautičare je još uvijek najvažnije da sami predvide nastanak i razvoj nevere s obzirom na područje plovidbe i položaj broda.

Uz frontalne oluje a i uz lokalne nevere na Jadranu je česta pojava pijavice ili trombe. Tromba je atmosferski vrtlog manjeg razmjera i kratkog trajanja koji se pri izrazito nestabilnoj atmosferi pojavljuje ispod olujnog Cumulonimbusa a podsjeća izgledom na slonovu surlu.  Rotacija u vrtlogu pijavice češće je u ciklonalnom smjeru. Čestina pijavica na Jadranu prikazana je slikom.

Pijavice obično kratko traju, od pet do deset minuta, ali katkad mogu trajati i preko sat vremena. Brzine kojima zrak kruži oko područja sniženog tlaka u središtu vrtloga iznose od nekoliko km/h pa do 80 km/h.Pijavica uzburkava morsku vodu te može potopiti čamce.